Kad god sam upao u provaliju grijeha, Ti si me, Gospodaru, spašavao

Piše: dr. Mustafa Mahmud / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Sjetio sam te se, Gospodaru, dok sam tumarao dunjalučkim bespućima, osjećajući se otuđenim i odbačenim. Nisam našao nikoga s kim bih razgovarao i ko bi sa mnom mogao razgovarati, koga bih mogao razumijeti i ko bi mene mogao razumijeti.

Svi su me odbacili i odbili kao što sam i ja njih odbacio. Osjećao sam se usamljenim, strancem, prognanikom, koji leži na pločniku i plače kao siroče bez majke.

Čuo sam glas, ili bolje, krik u svom srcu koji Te doziva; svaka pora u mom tijelu se kajala i pokajnički vraćala.

A zatim sam čuo kako mi blago i nježno govoriš: ”Odazivam ti se, robe Moj!”

I osjetio sam Tvoju Božansku ruku, kojoj ništa nije slično, kako me spašava od mene samog i k Sebi vodi.

Dekor od svilene tkanine i papira je nestao, a pozornica lažnog svjetla se ugasila.

I ja sam se vratio Tebi, Gospodaru! Nema drugog istinskog božanstva osim Tebe, slavljen si Ti i hvale dostojan!

Biti blizu Tebe je čast i sigurnost, a udaljenost od Tebe je izgubljenost, nesigurnost i nepostojanje.

Naučio sam to kroz patnju, spoznao sam to kroz teškoće i nevolje, iskusio sam to krvlju, znojem i suzama, dok sam, posjećujući mjesta grijeha i poroka, padao u provalije i upadao u zamke.

Kad god bih pao u provaliju, osjetio sam kako me Tvoja Božanska ruka nježno izvlači i spašava. A kad god bih upao u zamku grijeha i kad bi me njeno ”gvožđe” poklopilo, vidio sam kako mi otvaraš put spasa.

Kad god bi me stavili u lance i okove, osjetio bih kako u samoći i tami otpuštaš lance i okove s mene.

I kao da čujem glas koji mi šapuće: ”Moj robe, zar ti nije dosta to što si pretrpio?!

Zar se nećeš osvijestiti i pouku uzeti? Zar nije došlo vrijeme da postojano i nepokolebljivo kročiš Pravim putem i da budeš ustrajan?”

A ja, plačući, odgovaram: ”Slava Tebi, Allahu moj! Zar se može biti postojan osim uz Tvoju pomoć i zar se može biti ustrajan osim s Tvojim dopuštenjem?

Ti si jedini Koji pomaže da griješni čovjek popravi svoje stanje i da ustraje na Pravom putu. Ti daješ s mudrošću i uskraćuješ s mudrošću.

Moj zagovornik kod Tebe je moja iskrenost.

Moje opravdanje kod Tebe je moja ljubav prema Istini.

A moj izgovor za Tvoj oprost je moja želja za dobrom.”

(Iz knjige: Enâšidul-ismi vel-bera'eti)

Izvor: Saff.ba