Krvavi maj ‘92 u Prijedoru: Ešefu ubijeni sinovi Alen i Ajdin, sestra, supruga i majka

Prijedor je grad u Bosni i Hercegovini koji je prekriven maglom skoro četvrtinu godine i po tome je najmaglovitiji grad na prostoru bivše Jugoslavije.

Ali, najmaglovitiji dan koji se desio u ovom gradu je 31. maj 1992. godine kada je Krizni štab Prijedora, na čelu sa Srpskom demokratskom strankom (SDS), izdao naredbu kojom je nesrpskom stanovništvu naređeno isticanje bijelog platna na domovima.

Istom naredbom Bošnjaci i Hrvati su na javnim mjestima na nadlakticama morali nositi bijele trake.

Danas, 30 godina poslije, u ovom gradu obilježen je Dan bijelih traka, dan sjećanja na ubijenih 3.176 osoba, među kojima je 102 djece. 102 djece koji bi danas bili odrasli ljudi, da nisu svirepo ubijeni.

Oko 30.000 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti prošlo je kroz logore Trnopolje, Omarska i Keraterm.

Ešefu Dženanoviću ubijena je cijela porodica u Prijedoru dok je on bio u logorima Keraterm, Omarska i Trnopolje.

Najviše mu je žao što njegove komšije šute o zločinima i što ne žele reći gdje su pokopani njegovi najmiliji koje nije našao ni do danas.

“Ja sam izgubio sina od četiri godine, Alen, izgubio sam sina od devet godina, Ajdin, imao sam sestru Naidu, 17 godina, suprugu 32 godine i majku Hajru, njih petero članova porodice”, rekao je Dženanović za BIRN BiH.