Hercegovke Enisa i Vernesa svoj život posvećuju seoskim poslovima, stres življenja u gradu ne žele nikom
Danas se obilježava Međunarodni dan žena na selu – žena koje svoj život posvete zemljoradnji, poljoprivredi, stočarstvu, ali i kućanstvu i svojoj porodici, često zanemarujući sopstvene
Ova priča odvela nas je u tri bh. sela u Općini Prozor-Rama: Here, Šćipe i Kute, gdje će vas osim nevjerovatne i gotovo netaknute prirode, čistog zraka i smirujuće tišine zadiviti i nepoklebljivi duh bh. žene.
Ova tri sela potpuno su uništena tokom agresije na BiH, a nakon što su se vratile na temelje srušenih domova i nekadašnje sreće, porodice predvođene ženskom snagom krenule su ispočetka.
Zaposlenost je i danas, trideset godina nakon rata, u ovim selima veoma loša. Nerijetko je zaposlen samo jedan član porodice, a česti su slučajevi kada nijedan član porodice nema stalno zaposlenje, te se i oni najmlađi i oni najstariji izdržavaju uglavnom od rada na njivama i u voćnjacima, te od uzgoja stoke i prerade mlijeka.
Tada su žene stubovi kuće. One su one koje ustaju u pet sati ujutro da bi najprije namirile stoku, okrenule se ka obavezama prema ukućanima, a potom prešle na radove na njivama i voćnjacima. U selima radni dan počinje rano, a završava kasno i baš uvijek fali još koji sat da se stignu izvršiti sve predviđene obaveze.
Ko je naučio raditi, naći će posla. Barem na selu posla nikada ne fali – saglasne su naše sagovornice koje smo zatekli okupljene u “Safe Spaceu“, objektu u selu Here koji im je ove godine izgradila Fondacija lokalne demokratije, uz podršku partnera iz Njemačke, a u sklopu projekta “Ustani: Za veću socijalni zaštitu“ čiji je jedan od ciljeva ekonomsko osnaživanje žena žrtava rata u BiH.
Za kratko vrijeme, ovaj je objekat posao njihovo omiljeno mjesto zajedničkog okupljanja, pripremanja hrane i namirnica, druženja, razmjene ideja i iskustva, osmišljavanja planova za zajedničko i jače djelovanje, te općenito ekonomsko osnaživanje žena na selu.
“Svjesne smo da udruženim snagama možemo postići puno više nego kada radimo pojedinčano. Ovdje smo, između ostalog, naučile kako što bolje da plasiramo naše proizvode na bh. tržište, formiramo jedinstvene cijene, osmislimo što bolju prezentaciju i djelujemo kao udruženje”, poručuju naše sagovornice, Enisa i Vernesa.
A da su u tome uspjele najbolji pokazatelj je nedavno održani 14. sajam “Hercegovački plodovi Mediterana” u Stocu na kojem su ovojile priznanje u kategoriji “Mliječni proizvodi“.
“Presretne smo što smo ove godine dobitnice priznanja za najbolje mliječne proizvode, što će nas dodatno motivirati u našem daljnjem radu i predstavljanju”, iskrene su naše sagovornice.
U ovim selima pronaći ćete ono što je danas najviše na cijeni – organski uzgojeno povrće, voće, domaće mlijeko, najrazličitije vrste sireva i ostalih mliječnih proizvoda. Ne zaboravimo ni domaća jaja, te vrganj i druge vrste gljiva, borovnice i razne čajeve ubrane u obližnoj šumi. Pronaći ćete pitku vodu sa izvora, miris svježe pokošene trave i tišinu koja smiruje i dušu i tijelo. Pronaći ćete sve ono što gradovi odavno nemaju. Zato smo i pitali naše sagovornice da li bi selo ikada mogle zamijeniti gradom.
“Ne pruža se svakom prilika da bira gdje će živjeti. Čovjek živi ondje gdje misli da će mu biti najbolje. Ali šta god da odaberete, morate raditi. Gradovi sigurno nude puno više pogotovo za djecu i omladinu. Ali selo ima svoj mir, svjež zrak, odmor za dušu i prirodne blagodati. Biram selo! Zato što nakon mnogih godina truda i rada mogu reći da sam uspjela. Na selu se osjećam sigurno. Doprinosim kućnom budžetu i znam da sam korisna. A tek kada na kraju dana proštem i zastanem s komšinicama, zaboravim na sav umor i sve što sam tog dana radila”, kaže nam Vernesa.
Možda grad ima puno više ponuda za svakodnevni život, ali su isto tako veća i odricanja. Enisa smatra da su i troškovi života u gradu veći nego na selu, a stres življenja u gradu nikada ne bi priuštila svojim najmilijima.
“Povratak selu je povratak sebi. Ovdje se možemo baviti poljoprivredom i uzgajati zdrave kulture. Kvalitetna ishrana presudna je za zdravlje i sve više se vraćamo prirodno i organski uzgojenim proizvodima. To ne možete proizvoditi u gradu. Ovdje imamo tu prednost da sami sebi proizvedemo domaće voće, povrće, meso, mliječne proizvode, med, jaja i poboljšamo ukupni kvalitet života. Život na selu je život bez žurbe i stresa. Nadam se da ćemo to shvatiti jednog dana i da ćemo se sve više vraćati selu”, kaže Enisa.
Prema podacima Ujedinjenih nacija četvrtinu svjetske populacije čine žene na selu koje rade kao poljoprivrednice, radnice i poduzetnice. BiH spada u red najruralnijih zemalja Evrope, gdje oko 60 posto stanovništva živi u ruralnim područjima.
Izvor:klix.ba