ŽIVOTNA PRIČA NEDIMA BOTIĆA: NAJVEĆA ŽELJA JE BILA DA PREŽIVIM I OBRADUJEM MAMU

Nedim Botić je hafiz iz Bosanske Dubice. Kao dječaku mu je dijagnosticirana Chronova bolest, a za N1 dijeli priče o svojoj herojskoj borbi i borbi svih koji se bore sa raznim bolestima.

To je, kako kaže naš sagovornik, veliko iskušenje.

“Ja sam nedavno obilježio 39 godina života, od toga 25 godina živim sa bolešću, a 14 godina sam bio zdrav. To je nešto što te natjera na promjenu, htio ti il ne htio. Pogotovo kad se radi o autoimunoj bolesti, moja dijagnoza je Chronova bolest u BiH živi nešto više od 1600 ljudi. To je medicinski neizlječiva, doživotna upalna bolest crijeva. Pogađa čitav sistem. Ja sam je dobio kao dječak, pamtim taj osjećaj tegobe da dođeš do dijagnoze, pa onda i svijest da sa tako nečim treba da živiš”, rekao je Nedim Botić.

U tom momentu, čovjeku koji se susretne sa teškom bolesti, prolaze misli, kako da živi u budućnosti. To je nešto što te prati cijeli život, pogotovo kada krenu simptomi poput krvarenja iz stomaka, stalne temperature i konstantan nedostatak energije prisjeća se Nedim.

“Krvna slika loša, onda si u stalnom stanju mršavosti, slabosti, iznemoglosti. Sve se to održava na tvoje psihičko stanje, jer je to borba koja se odvija iz dana u dan. Nemaš nikad pauzu. Nemaš odmor i svaki dan moraš da razmišljaš o sebi, šta ćete boljeti, koliko ćeš krvariti, ali paralelno sa tim život dalje ide. Ja isto imam snove, hoću da upišem fakultet, da steknem porodicu, da radim. Paralelno sa tim, većina moje energije i života odlazi na borbu sa bolešću. To je stanje koje te iscrpljuje maksimalno, fizički i psihički. Dolaziš do tačke kad se zapitaš, kako kuda dalje i šta sa sobom uraditi. Stanje je neopisivo riječima. Mogu ga samo ljudi koji su doživjeli osjetiti.”

Ipak jedan dan je za Nedima ostao urezan u sjećanju, dok je maštao o završavanju srednje škole, fakulteta, pronalasku posla i ljubavi života. Jedna misao ga je vodila kroz sve to.

“Najveća želja mi je bila da mi požive mama i nana”

U razgovoru hafiz Nedim Botić se prisjeća života sa samohranom majkom i prvih reakcija kada je saznao za bolest.

“Ja sam bio bolestan kao dječak i živio sam sa samohranom majkom koja je za mene toliko toga žrtvovala. Ona je na sebe preuzela teret cijele te porodice svega toga. Moja mama je za mene najveći heroj, to je osoba čiji teret i težinu njene boli nisam mogao da razumijem. Tek kad sam porastao i osamostalio, shvatio sam koliko je mojoj mami bilo teško, a nije imala s kim da podijeli. Toga mi je bilo žao, kad se pojavila bolest“, prisjeća se hafiz i suznih očiju nastavlja da opisuje:

“Scena koju nisam zaboravio, jaki bol i shvatam da nije dobro čim ti krvariš iz stomaka, znak da nije uredu. Prva misao je bila, šta će reći moja mama, kad kažem mama, mislim ona ima toliko briga i borbe, još sam joj ja teret. Njen najveći san je da ja jedan dan budem bolje. Ne, da budem zdrav, već da jedan dan njen sin bude u prilici da ostvari stvari o kojima je ona sanjala. Moja mama je osoba koja nije navikla na ljubav, kojoj je falilo te ljubavi. Ja sam zahvalan prije svega, jer sam imao tu fazu 2007. na 2008. godinu. To je bila operacija u kojoj je bilo pitanje da li ću se vratiti živ. Meni je drago što sam se vratio živ, jer se moja mama brinula za bolesnog dječaka, drago mi je da sam dobio priliku da se vratim njoj. Da se ona može obradovati, da se može razveseliti”, priča nam Nedim.

Dodaje da je istinsku vjeru pronašao kada je tragao za samim sobom i za smislom.

“Preko vjere sam upoznao i naučio doživjeti prelijepe trenutke mog života. Vjera je došla kada sam tragao za sobom i za smislom, šta dalje, kuda dalje. Tek sam se kasnio uvjerio iz živog iskustva, kada dobiješ iskušenje i problem, bude ti nešto uzeto. Nemaš normalnu mladost i djetinjstvo, pitaš se zašto, kako, šta dalje. Međutim shvatiš, da nije tog iskušenja da li bi došao u druge situacije, upoznao ljude. Upisao fakultet, upoznao suprugu, sve je to vezano“, ističe Nedim.

Posebno je zahvalan na podršci koju je dobio od mr. Safeta ef. Beganovića, glavnog imama MIZ Bos. Dubica i ljudi iz njegovog rodnog kraja Dubice, te profesora sa Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću.

Nikad ne znamo koliku bol i tegobu neko nosi u prsima

Zbog načina života, naših želja i potreba smetnemo to da nisu sve naše potrebe u životu samo materijalne, ističe.

“Možeš otići na najljepše mjesto na svijetu, ali ako si sam i usamljen i nosiš u prsima tegomu. Ne vidiš ljepotu tog mjesta, ali kad si sa nekim dragim, to lijepo mjesto bude još ljepše. Kroz vjeru sam stekao prave prijatelje, koji su me podržali, pratili”, rekao je Botić.

Za kraj razgovora, imao je poruku:

“Zdravlje je blagodat, koja je neprocjenjiva. Nemojte da vam bude teško kada ste zdravi, da uložite u svoje zdravlje da ga očuvate. Kažu skupo je, vjerujte kad se razboli insan, dao bi sve, da se vrati zdravlje“, poručio je Nedim za kraj.

Izvor:hayat.ba