Splitski ćevapi daleko od sarajevskih

Sarajevski ćevapi su uvijek bili jedan od specijaliteta koji žele svi da probaju čim dođu na Baščaršiju. Većina regionalnih gradova se trudi da taj okus iskopira, kako bi privukla turiste u svoje restorane.

U Splitu je nedavno otvorena ćevabdžinica “Chevap by Duje Pisac“.

Kuhar u izjavama za medije ističe da ovakvih ćevapa nema ni u Sarajevu ni u Beogradu. Unutar lokala je stavljen logo Chevapa i natpis “Škokić Sarajevski ćevapi”.

Solidni ćevapi

– Okus je dobar. Solidan. Ćevapi su sočni i mekani, ali nedostaje im onaj gravitas da bi to bili sarajevski ćevapi. Ako je cilj bio iskopirati taj okus, nisu uspjeli. Ali ako ih promatramo kao kakve druge, obične, a ne kao sarajevske ćevape, onda su vrlo dobri, pogotovo u kategoriji splitskih ćevapa – navodi novinarka Index-a koja je posjetila ovu ćevabdžinicu.

Kako kaže ono što su dobili u tanjoj lepinji koju nazivaju somunom bili su baš onako lošije pečeni ćevapi.

– Iznutra potpuno rozi, ne ono malo da se osjeti sva paleta okusa, nego baš zabrinjavajuće rozi. Izvana su izgledali savršeno pečeni i imali tragove roštilj – navodi ona.

Iako u nazivu ćevabdžinice piše Chevap by Duje Pisac, iako je ime kuhara i na podmetaču i na salveti pa i na poprilično tupom nožu, kaže ova novinarka da kuhar ove ćevape koje su oni, ali i ostali gosti naručili, nije pekao.

Ćevapi su bili baš onako slabo pečeni

Kaže i to da se pisalo da ih je Duje Pisac napravio, te da je kasnije došao jer su ga vidjeli kuharskom odijelu.

– Da se na glavu nasadimo, ne pamtimo da su tako nespretno pečeni ćevapi bili u sarajevskim ćevabdžinicama ili bilo kojim drugim. Mogli su biti malo roskasti, ali ne ovoliko. Da smo ih sebi kod kuće pravili, svakako bismo ih bolje ispekli. A čim pomislite da biste nešto sami bolje napravili, a svjesni ste da niste stručnjak, pomislite da bacate novce. Kad smo kod novaca, porcija od pet ćevapa je 40 kuna – istakla je novinarka koja je otišla da proba ove ćevape.

Mada, dodala je i to da je miris je fantastičan, te da podsjeća na prave sarajevske ćevape.

Tragedija je somunom nazvati lepinju

Također dodala je i to da somun nije lepinja, jer bezobzira što je pecivo bilo ukusno, nije somun iz sarajevskih ćevabdžinica.

– Ako ponovno prestanemo ove ćevape uspoređivati sa sarajevskim, i dalje su dobri, a lepinja je odlična. Ali nije somun. S donje strane ima tragove kukuruznog brašna ili krupice, što joj daje dodatnu hrskavost. Jedina je zamjerka što su je natopili uljem od pečenja do besvijesti. Ne onako odmjereno kako biste očekivali – navela je ona.

Izvor: avaz.ba