HAFIZA HIDAJETA MAHALBAŠIĆ, MAJKA SEDMERO DJECE: TAJNA MOG USPJEHA JE VJERA DA SU U KUR’ANU ODGOVORI NA SVA PITANJA

Hidajeta Mahalbašić je hafiza, supruga i majka sedmero djece.
Završila je studij arapskog i turskog jezika, autorica je četiri knjige, certificirani NLP Praktičar i Coach, polaznik NLP Master edukacije, poduzetnica i vlasnice savjetodavne agencije “Lični razvoj kroz duhovnost” iz Tešnja.

U razgovoru za Preporod.info otkrila je kako odgaja pet sinova i dvije kćerke, te kako ova devetočlana porodica funkcioniše svakodnevno. Osvrnula se i na rano djetinjstvo i prve spoznaje o vjeri, koja je smisao života ove čestite, muslimanske porodice.

Kao i sva djeca, u ranom djetinjstvu, sam bila vrlo radoznala. Voljela sama slušati i učestvovati u razgovorima odraslih. Majka me podučava prvim osnovama iz vjere, a onda se pojavila želja za više od toga. Mislim da je tu bio ključni događaj preseljenje brata, koji je na borbenoj liniji poginuo kao šehid. Imala sam tada osam godina. U mektebu smo slušali da ko pogine na taj dan, Dan Bedra, od naših vojnika biće šehid, a to je posebno počasti. Međutim, nakon toga sam vidjela mamu tužnu, uplakanu, neutješnu, očiju u kojima je sjaj tog dana nestao i više se nikada nije vratio. Kao dijete sam bila zbunjena. “Ako je to najveća počast, zašto tugujemo, zašto plačemo, šta nije u redu?” I počinjem u svojoj devetoj godini života vlastito putovanje u traganju za Istinom. Ulazim u džemate u kojima se podučavalo vjeri, upisujem kurseve islama, Škole Kur’ana…Hidžab stavljam sa nepunih deset godina. U školi sam bila prihvaćena i samo od jednog nastavnika imala uvijek nepravedno zaključno trojku, ali je iz godine u godinu, moja želja za školom “gdje će svi biti poput mene” rasla – priča Mahalbašić.
Svoje dalje školovanje nastavila je u medresi, koje je upotpunila upisom na fakultet.

Upisala sam medresu u Tuzli, koja je ostavila pozitivnog traga na oblikovanje moje ličnosti i gdje sam, između ostalog, naučila vrijednu lekciju – da nigdje nikada neće biti svi poput mene i da svoju različitost od bilo koga prihvatim kao autentičnost. Tu sam naučila da smo svi različiti i da je baš tako najbolje. Da naš položaj kod Gospodara svjetova nema veze sa našom vanjštinom, nego nutrinom. Kur’an sam zavoljela i prije medrese, kroz kurseve tedžvida i tilaveta, tokom osnovne škole, a u medresi sam već počela pomalo da učim napamet. Tu sam zavoljela arapski jezik, jer mi je svakom novonaučenom riječju otvarao nova polja Kur’ana. I kako je razumijevanje Kur’ana raslo, rasla sam i ja u radosti. Kur’an je motiv zbog kojeg upisujem studij arapskog i turskog jezika, a na trećoj godini se odlučujem posvetiti intenzivnom memorisanju Kur’ana, te kompletiram hifz cijelog Kur’ana. Nakon toga je jedina moja želja bila da ga živim i kako jedan od meni najdražih hafiza kaže “ajet koji hoda” da budem – ističe Mahalbašić, piše Haberhana.

Izvor:hayat.ba