RASPLAKAT ĆE VAS PRIČA NANE ZAHIDE IZ ‘ISPUNI MI ŽELJU’: JA SVE PLAČEM, ŠTO NE POSTIM, ŠTO NE MOGU DA KLANJAM, ŠTO NIŠTA NE MOGU

U bašti nane Zahide Peljto sve je procvjetalo.
Sve miriše. Na njenim vratima ekipu emisije ‘Ispuni mi želju’ dočekao je onaj najlješi miris, miris čistoće. Iako više nije dobrog zdravlja, ona u svoj dom ljude dočeka sa najljepšim riječima.

Najviše vremena provodi u molitvni, na sedždi, a u mislima su joj kako ona kaže oni koji više nisu sa nama.

Nana Zahida očit je primjer onih najljepših i onih najčistijih osobina koje čovjek može posjedovati.
Rođena davne 1941. godine i rodom je iz Ustiprače, malog mjesta blizu Goražda. Oca nije zapamtila, a majka je imala još petero djece.
U Sarajevo se doselila 1951. godine sa mužem Ejubom i do danas je tu. Samački život nije lagan. Samoća je nešto što čovjeka izjeda, a ona kao da je sama otkad je izgubila muža.
Nani Zahidi najteže pada što ovaj ramazan nije mogla postiti.

Ja sve plačem. Što ne postim. Što ne mogu da klanjam. Što ništa ne mogu – rekla nam je tužno nana Zahida.
Ima dva sina i pomažu joj. Kako nana kaže urade sve što joj treba, a što ona sama ne može. Pored sina zahvalna je i svim komšijama koji je pomažu i kaže kako je sa svima dobra.
Nedavno sam bila slabo, nisam mogla kuhati. Sve su mi kone dolazile. Spremale hranu i hranile me. Jedna mi je svaki dan donosila infuziju i inekcije, pa mi davala. Jedno vrijeme nisam mogla na noge. Ni rukom nisam mogla da pomaknem. Ali hvala Bogu sad je malo bolje. Jedimo mi je problem što ne mogu da jedem – priznala nam je nana Zahida svoje probleme.
Nana se operisala prije više od tri godine. Imala je problema sa matericom. Sve od tada se ne osjeća najbolje. Kaže kako je ona već mrtva.

Muž joj je umro od šećera. Osim toga kaže da je bio zdrav, “ko čigra”.

On je preselio, ne znam ti reći tačno, 2005 ili 2006. godine. Ali sjećam se da je bio 27. april, uz Ramazan – kaže nana.

Njihovu kuću je izgradila sarajevska plata, bez ikakvog kredita. Granate su pucale, ali njenu kuću nije oštetilo. Smatra kako je njihove dove Allah čuo.
Ona nije dobrog zdravlja, sama može samo do WC-a. Pije puno tableta. Ali najtužnija je ipak što ne može klanjati.

Nisam ni TV gledala evo 7 dana. Volim žmiriti i šutiti. Ali ipak najviše plačem – kaže Zahida kroz suze i navodi kako joj je još teže otkad nema muža, jer s njim je bar pričala, mogla progovoriti koju.

Najteži trenutak koji je slomio nanu Zahidu bio je onaj kada je rekla : “Pomagala sam svom mužu dok sam mogla, ali da Bog do nisam ostala iza njega“.

(E.Plakalo)

Cijeli video možete pogledati OVDJE. 

 

Izvor:hayat.ba