NERMIN ABDIĆ, PROTJERAN IZ BOSANSKE DUBICE, SA 18 GODINA NAPRAVIO JE KUĆU U AUSTRIJI: ZNAM KAKO JE NEMATI! ZATO CIJENIM SVAKU MRVU

Prije 30 godina Nermin Abdić otvorio je novu stranicu svog života. Ovaj vrijedni Krajišnik sa porodicom 1992. godine protjeran je iz Bosanske Dubice. Tada i počinje njihova borba za boljim sutra.
Dolazak u Austriju, početak nečeg novog, nije značio rješenje svih problema. Naprotiv… Tada počinje Nerminova borba za opstanak, za bolje sutra.
Na sreću iz kuće je ponio ono najbitnije: rad i samo rad i tako ćeš uspjeti. Vodio se time Abdić… kako zna i umije. I umio je. Znao je. Zato je danas jedan od uspješnijih Bosanaca koji žive u Gornjem dijelu Austrije.

Sa svojih 18 godina napravio je kuću u kojoj i danas živi sa suprugom i četvero djece.
-1998. smo napravili ovu kuću sa 18 godina i tako je to počelo. 2000. godine smo kupili prve konje samo zbog hobija. Očigledno smo ih kupili iz babinih razloga samo što u dubokim bolovima i odnosima od prošlog nesretnog rata su njegovi konji ostali u Dubici i to je jedan od najvećih razloga što ih ja imam. Razlog zato što ih imam je i zato što ih i ja volim, od ljubavi. Držimo ih da imamo za svoje rekreacije, za jahanje, za svadbe, da se kočije vozaju i tako – priča nam Nermin.
Konje nikada nije iskorištavao. Ljubav koju gaji prema njima je prevelika.

Jedno imamo u štali koja se kod nas oždrijebila. To je član familije, a član familije se zna kako se poštivaju. Zloupotrebljavanje je daleko od naših, u krajinjeg uma. Ovi drugi su odhranjeni od ždrijeba do 5-6 mjeseci kod nas. Jednog imamo od 2009. godine. Sada razumijete konja da imate toliko dugo vremena u današnja doba i prijavu u nekadašnja doba nije bilo samo razumljivo. Ljudi su koristili konje samo za teške poslove. Normalno, hranile su se familije od konja, živjelo se od toga. U današnja doba nije to ta stvar, nije to taj sistem. Sad se to hrani većinoim iz baš ljubavi. Ljudi spominju, kad čujem u Bosni i u evropskim zajendicama i zemljama, da zbog ljubavi drže, ali to ljubav se smatra nešto drugo. Ovo je baš neka posebna, stvarna ljubav koja nema ništa sa korištenjem i iskorištavanjem životinja – nastavlja naš sagovornik.
Nermin posjeduje nekoliko kočija. Jedna je pravljena u Poljskoj lično za njega i, kako nam on kazuje, ostat će unikat. Ovakva se više nigdje neće pojaviti.

-Neće biti sigurno u Evropi ni na čitavom svijetu drugdje. Smije biti slična, ali identična ne smije. To sam zahtjevao kad sam pravio, a drugu sam, ovu crnu veliku, za 28 ljudi pravio sam i to ne bih uradio da mi nije jedan dobar stari Austrijanac rekao da to ne možemo napraviti sami. Mi kakvi smo Bosanci ne vidimo razlog šta se na svijetu ne može napraviti i to je bio početak da se to napravi i to kompletno od početka do kraja.

Iako je već itekako uspio u životu, borba ne jenjava. Istina, govori nam, ne radi se kao prije već nadograđuje ono što je do sada stekao, ali to ne znači da će posustati pred nekim izazovima. Po struci je inače automehaničar, električar. Posjeduje i svoju firmu i jedan je od najtraženijih automehaničara u ovom dijelu Austrije.

Ja sam inače po struci automehaničar, električar i što se tiče auta imamo svoju firmu, radionicu. Radimo sve od auta komplet, popravljanje komplet auta što se tiče. Mi imamo otprilike 8800 kupaca koje imamo redovno i standardno. Deset ljudi imamo u radionici. Od 7-10 ljudi imam i posao ne možemo stići. Mislim da je to dovoljno reći kakvi smo i šta smo. Mi smo ostali ovdje u predgrađu, a firma nam je u gradu, baš u centru grada. Ovdje trebamo mir jer ja sam kao momak, kao čovjek tad u ta doba, mislio i razmišljao kako ću ja za sebe, pa za familiju, za ženu, za djecu i znao sam nekada će doći vrijeme koje ću trebati za malo svog ličnog mira i da ovako imamo jedan ćošak mira da možemo biti na miru – ispričao je Nermin za Hayat TV.
Ostavljamo Nermina, njegovu porodicu u njihovoj oazi, u Austriji gdje su našli svoj mir i odakle vrijedno rade kako bi osigurali bolju budućnost.

Video pogledajte i OVDJE.
(A.S.)

Izvor:hayat.ba