Dodik je u Mađarskoj držao govor kakvim su se služili inspiratori genocida i teroristi, meta su muslimani
Samozvani branilac “kršćanske Evrope”, premijer Mađarske Viktor Orban i ove godine okupio je društvo iz srednje Evrope i Balkana koje dijeli njegove “vrijednosti”.
Pored Orbana, bili su tu premijeri Češke, Poljske i Slovenije, a “čast” Balkana branio je nerazdvojni tandem, nezvanično “svesrpski vladar”, a zvanično predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i njegov “izaslanik” za Bosnu i Hercegovinu, član Predsjedništva Milorad Dodik.
Da bi se o ovome čulo i preko velike bare, pobrinuo se dojučerašnji potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Mike Pence. Bio je to susret političke desnice, konzervativaca koji su u četvrtak potpisali deklaraciju u kojoj kažu “da imigracija ne smije biti odgovor na demografske probleme Evropske unije”.
Iza gesla “Jake porodice za jake nacije” ustvari se promoviše jasne antimigrantska poruka. Orban je svojevremeno kazao i (in)direktno upozorio na opasnost od muslimana:
– Sada je na djelu kulturna, štaviše, civilizacijska borba. Borba za dušu Evrope i budućnost Evrope je tu, ona se događa. Izreka kaže da se u rovovima rijetko vode teološke rasprave – jer svi smo napadani. Zato je potrebna molitva za potpuno jedinstvo kršćana, uključujući i pravoslavce jer bez suradnje ne možemo zadržati kršćanstvo u Evropi.
U intervju za Glas koncila bio je još konkretniji:
– Moramo još pridodati kako smo potpuno uvjereni da se migracija ne događa spontano, nego organizirano. To na zapadu smatraju teorijom zavjere, no sve je to ipak organizirano s političkim i poslovnim motivima, a posljedice toga bit će dovođenje velikih muslimanskih masa na evropski kontinent. Smatram da svi koji se ne budu branili za 20 godina neće prepoznati svoju zemlju.
I, onda se, na njegov poziv, u Budimpešti pojavi Dodik koji se svojski potrudio da s “obrazom” dođe na sijelo kod Orbana.
– Bošnjaka nema dovoljan broj, nemaju dovoljne kapacitete, nemaju u sebi karaktera. Oni nisu državotvorni narod, oni su podanički narod. Oni su konvertiti, na taj način funkcionišu, oni su konvertovali svoju vjeru u nekom tamo vremenu – rekao je Dodik prošlog mjeseca za RTRS pa nastavio sa omalovažavanjem:
– Šezdesetih godina prošlog vijeka oni su se ovdje zvali Srbi muhamedanske vjere, pa su onda postali muslimani sa malim “m” jer je to trebalo Titu jer je pravio odnose sa Nesvrstanim pa da pokaže kako ima dobar odnos sa muslimanima… E onda su oni počeli nešto da se homogenizuju, da bi do 1993. godine kao muslimani, sa malim “m” na početku, sami sebe proglasili Bošnjacima sa namjerom da termin bude dovoljno intrigantan da integriše i sve Srbe i Hrvate i da se stvori bosanska nacija, bosansko pismo, bosanski jezik.
U Mađarskoj je bio na sličnom kursu.
– Dolazim iz zemlje gdje nije sve određeno, gdje smo naslijedili mnoge probleme iz građanskog rata (agresija na BiH, op. a.). Tokom građanskog rata u BiH broj rođene djece je bio mnogo veći nego u doba mira. To je potpuno apsurdno. Moram reći da sebična evropska politika “prazni” Balkan koji će se puniti migrantima koji dolaze iz zemalja sa različitim kulturama. Pitam vas da li će za nekoliko decenija Evropljani živjeti u Evropi – poručio je Dodik.
Oni koji misle da je ovo tek verbalna ofanziva desničara za kratkotrajnu upotrebu trebaju se, ako ništa drugo, vratiti na devedesete godine prošlog vijeka. Ratni zločinac Radovan Karadžić i ostali izvođači projekta genocidne velikosrpske ideologije plašili su zapadni svijet islamom i muslimanima koji će uništiti kršćanstvo. Pod tim plaštom počinili su genocid, zločinac Ratko Mladić “oslobađao je gradove od Turaka”, pokušali su istrijebiti Bošnjake, autohtonu evropsku muslimansku zajednicu u Evropi sa lica zemlje. I ta Evropa je žmirila na jedno oko na zločine u njenom dvorištu. Možda i zato što je to bilo nad muslimanima?!
I nije se završilo na tome, već je dobilo svoj krvavi nastavak. U martu 2019. godine Australac Brenton Tarrant na tragu tih i takvih monstrouznih poruka i djela Karadžića, Mladića i ostalih, koje je dijelom spominjao i u svom manifestu, počinio je masakr na Novom Zelandu nad tamošnjim muslimanima.
Tarrant je na početku svog manifesta istakao da je “ključna stvar cijelog njegovog narativa o genocidu nad bijelom rasom prirodni prirast. Uvjeren je da će se migranti više i brže razmnožavati od bijelih Evropljana, što po njemu onda dovodi do nestanka bijele rase”. Kakva opasna sličnost sa izjavama sa samita u Mađarskoj!
Još jedan terorista koji se pozivao na Karadžića i srpsku braću, Anders Breivik je 22. jula 2011. godine na norveškom otoku Utoya, tokom omladinskog kampa Laburističke stranke, ubio 69 osoba. Dva sata ranije detonirao je automobil-bombu u Oslu, koja ja ubila osam osoba.
– Radovana Karadžića ću pamtiti kao počasnog križara i evropskog ratnog heroja. On nije nikakav masovni ubica i rasista, već čovjek koji je svoju kuću htio osloboditi od islama – pisalo je u Breivikovom manifestu.
Vratimo se i u dvadesete, tridesete godine prošlog vijeka. I malo se zamisliti. U srcu Evrope tada se rodila ideja o superiornoj naciji, pronađen je krivac za sve njene probleme, trebalo ga je “neutralisati” iza žica koje su i sada namijenjene “drugačijim”… Nacizam ili fašizam, svejedno, nije poražen. Svjedočimo njegovom buđenju.