BITI ČOVJEK VELIKA JE STVAR: REDŽEP JE PRIJE 40 GODINA SPASIO POVRIJEĐENU LABUDICU, ONA MU TO NIJE ZABORAVILA

Kada je Redžep Mirzan 1984. primjetio ranjenog labuda u jednom polju u turskoj provinciji Edirne, nije ni slutio da se upravo sastao sa svojim najboljim prijateljem.

Bio je u automobilu sa svojim prijateljima, kada je u praznom polju primjetio labuda sa slomljenim krilom. Mirzan je brzo shvatio da bi ostavljanje ptice bilo potpisivanje njene smrtne presude, jer bi je predatori najvjerovatnije pojeli, pa je zaustavio automobil i ponio je sa sobom.

Držao je u automobilu do večeri, kada je ponio kući i počeo da je njeguje i liječi.

•  Pošto volim životinje, rekao sam sebi da treba da je povedem kući, a ne da je ostavim kao plijen lisicama. Sada smo navikli jedno na drugo, nikada se nismo razdvojili – izjavio je Redžep za Associated Press.

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=4177565982254814&set=a.100125696665550&type=3

Čak i nakon što je slomljeno krilo ženskog labuda zacijelilo, nije pokušao da odleti. Umjesto toga, sprijateljio se sa ostalim životinjama na Redžepovoj farmi i odlučio da tu i ostane. Mirzan ju je nazvao Garip, što bi značilo “Čudna” i zajedno su posljednjih 37 godina.

• Dođe kad je zovem. Od 1984. nikada me nije napustila, čak ni tokom poplava. Nekada je bila energičnija, ali sada je ostarila. Kada umre, napravit ću joj ovdje lijep grob, ali nadam se da ćemo još dugo poživjeti zajedno – rekao je penzionisani poštar.

Garip ima sopstveno sklonište na Mirzanovoj farmi, ali u njemu provodi uglavnom noći. Danju je zauzeta praćenjem svog ljudskog prijatelja naokolo, bilo tokom njegovih svakodnevnih poslova ili u večernjim šetnjama.

Nakon što mu je supruga preminula prije nekoliko godina, Redžep Mirzan počeo je da provodi više vremena sa svojim životinjama, a kako u braku nije dobio potomke, Garip smatra svojim djetetom.

Labudovi mogu decenijama da žive u zaštićenim sredinama, ali Garip je već premašila prosječni životni vijek svoje vrste.

Video pogledajte i OVDJE.