Bosanac narednik u najjačoj avijaciji na svijetu: Muris Šećerbegović održava moćne američke zrakoplove

Jedna nadasve inspirativna i motivirajuća priča dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, a govori o Bosancu Murisu Šećerbegoviću, koji je od ratne izbjeglice postao narednik u zračnim snagama i živi svoj san.

 

 

Muris je rođen u Banjoj Luci, odakle su i njegovi roditelji. Njegov otac Mustaj shvatio je da se sprema rat i 1991. poslao porodicu kod prijatelja u Hrvatsku.

Kao osmogodišnjak, Muris nije u potpunosti shvatao šta se dešava oko njega, ali se sjeća kako je gledao vijesti dok se tenkovi “kotrljaju”, a vojni borbeni avioni lete nebom.

– Sjećam se situacije kad smo otac i ja išli po gorivo. Trebalo je to biti kratko putovanje, ali nismo znali da su isporuke goriva bile smanjene. Bila je samo jedna benzinska pumpa koja je prodavala gorivo, a linija je bila toliko duga da je trajalo više od dva sata. Tada je moj otac shvatio da je vrijeme da ode – govori Šećerbegović u razgovoru za 433RD Airlift Wing.

Mustaj se pridružio porodici nakon osam mjeseci. Plan je bio da se vrate kući nakon što se stvari u regionu smire, ali to se nije desilo.

Dok se vodio otvoreni sukob između Hrvata, Srba i Bosanaca za vrijeme raspada Jugoslavije, Šećerbegovići su postali ratne izbjeglice. Odlučili su da napuste Hrvatsku 1992. godine i odu do Austrije, gdje su smješteni u izbjeglički kamp.

– Bili smo tu svega mjesec dana. Jedan farmer je ponudio kuću svoje majke izbjeglicama, jer je kamp bio previše pun. Imali smo sreću da smo izabrani da ostanemo u toj kući – kaže Muris.

Novi dom porodice Šećerbegović bio je u gradu udaljenom 65 kilometara južno od Beča, pod imenom Lajtaproderštof, gdje su živjeli naredne četiri godine. Dok su živjeli u Austriji porodici Šećerbegović ponuđena je prilika za useljenje u Sjedinjene Američke Države, tačnije Seint Luis, Misuri. Budući da je u njihovoj zemlji još uvijek trajao rat, odlučili su da pokrenu proces i postanu američki državljani.

Porodica je 1996. godine započela svoj put u Sjedinjene Američke Države. Šećerbegović je rekao da se sjeća kako je gledao kroz prozor terminala na aerodromu u Frankfurtu i vidio džinovski, crveno-bijeli avion Trans World Airlines Boeing 747, najveći koji je ikada vidio. Tada je započela njegova fascinacija avijaciom.

Kad je porodica stigla na odredište, Šecerbegović je rekao da nije mogao vjerovati da je konačno u Americi.

– Amerika je bila ogromna”, rekao je. “Sve je bilo veliko i sjajno. Sistem autoputa, sa mostovima i podvožnjacima bio je impresivan. Automobili su bili ogromni, baš kao što sam gledao u američkim televizijskim emisija. Sad sam sjedio u jednom – kaže Šećerbegović.

Nakon završetka srednje škole, Sećerbegović je svoje snove i ambicije usmjerio na to da postane mehaničar aviona. Stekao je dozvolu na Univerzitetu Halmark u San Antoniju, a zatim je započeo vazduhoplovnu karijeru u kompaniji L3 Technologies, Inc. u Vaku u Teksasu.

Šećerbegović se sjeća kako je jednom prikom radio u hangaru kada je čuo zvuk aviona Lockheed C-5A Galaxy koji je letio iznad njega i gledao kako prekriva cijeli hangar.

– Sjenka aviona blokirala je sunce. Izašao sam na liniju leta i gledao kako avioni kruže aerodromom, uzlijeću i slijeću. Kroz cijeli život sam želio nešto vratiti zemlji koja mi je dala sigurnost, slobodu i beskrajne mogućnosti. Kad sam ugledao C-5, pomislio sam: To je to – kaže Muris.

Šećerbegović se pridružio američkim zračnim snagama kao šef posade, a nekoliko godina poslije, odlučio je napustiti privatni sektor i raditi puno radno vrijeme kao tehničar zračnih rezervata.

Na svom cjeloživotnom putovanju iz rata i u avionu C-5, Secerbegović je rekao kako je naučio da je za ostvaranje sna potrebna disciplina, motivacija i snaga, posebno u vazduhoplovstvu kao pripadnik vojske.

– Rad može biti vrlo užurban. Kao šef leteće posade, letovi mogu biti dugi, a putovanja su češća nego ikad. Blagoslovljen sam što imam dobru, snažnu porodicu koja me podržava, a bez ohrabrenja nadređenih i mentora nikad ne bih došao ovako daleko – pojasnio je Bosanac.

Od januara 2020. godine, Šećerbegović obavlja inspekcijske poslove kvalitete održavanja zrakoplova, a nakon završetka turneje trebao bi se vratiti na svoje mjesto ART-a.

Šećerbegovićev nadzornik Brajan Grej (Brian Gray) rekao je kako Muris zahvaljujući svojim dosadašnjim iskustvima na život gleda drugačijom perspektivom od većine ostalih.

– Uslijed pandemije COVID-19, često radimo duže sa manje ljudi. On izgleda kao da nikada nije imao ‘loš’ dan. Umjesto toga, ‘napada’ bilo koju zadaću ili misiju s pouzdanjem i pozitivnim stavom. Pogled na Šećerbegovićev život je zarazan i bez sumnje povećava moral – ističe Grej.

Izvor:avaz.ba