Ibadet koji ne zahtijeva abdest ni okretanje prema kibli, a uzrok je blagostanja i uspjeha na oba svijeta

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Razmislite o ovom ajetu i vidite gdje se u njemu pojavljuje riječ ”mnogo” ili ”često” (كثير – kesir).

Uzivšeni Allah, objavio je: ”Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35.)

U ovom ajetu se samo uz jedno svojstvo spominje riječ ”mnogo” ili ”često”, kako je ova riječ prevedena na bosanski jezik.

Naime, Uzvišeni Allah nije rekao: ”muškarcima i ženama koji ”mnogo” ili ”često” dijele zekat i sadaku”, niti: ”muškarcima i ženama koji ”mnogo” i ”često” poste, već je rekao: ”Muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha..” Tj., koji mnogo zikr čine. Kada je Allah, dželle šanuhu, objavio Zekerijau, alejhi selam, da će mu se roditi sin Jahja, on je tražio neki znak, pa mu je Allah rekao: “Znak će biti” – reče – ”što tri dana s ljudima nećeš moći govoriti, osim znakovima. I često spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!” (Ali Imran, 41.)

Musa, alejhi selam, bio je svjestan suštine ovog neprocjenjivog blaga, pa je rekao: ”I podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drugom u zadatku mome, da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali.” (Ta-ha, 29.-34.)

Allah je vjernicima naredio da Ga mnogo i često spominju i veličaju, i da mnogo zikr čine, objavivši: ”O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.” (El-Ahzab, 41.-42.)

Allah nam naređuje da posebno mnogo zikr činimo u borbi, prilikom susreta s neprijateljem: ”O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (El-Enfal, 45.)

Za razliku od iskrenih vjernika, licemjeri ili munafici malo i rijetko spominju Allaha, kao što se navodi u ajetu: ”Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (En-Nisa’, 142.)

Zikr je ibadet koji ne zahtijeva abdest, niti okretanje prema kibli, ne zahtijeva veliki trud, niti trošenje imetka, čak ne postoji ni tačno određeno vrijeme za taj ibadet, ali zahtijeva uputu (tevfik) od Allaha.

Često spominjanje i veličanje Allaha dokaz je stalnog uspjeha. Onaj ko mnogo Allaha spominje, Allah ga zavoli, a koga Allah zavoli podari mu uputu i otvori mu sva vrata dobra.

Stoga, mnogo i često Allaha spominjimo i veličajmo, posebno u ovim posljednjim trenucima mubarek ramazana, kako bismo stekli Allahovu ljubav i postigli uspjeh na oba svijeta.

Izvor:saff.ba