Kako su ubijene tri kćerke i unučica hafiza Spahića: „Ja i danas njih osjećam“

Ovih dana navršila se 30. godišnjica velike tragedije i stradanja osmero Sarajlija u redu za vodu u ulici Halači kod broja 5 (u blizini Daira) na Baščaršiji.

Ubijeni su minobacačkom granatom ispaljenom s agresorskih položaja, dok su tri osobe, također, ranjene.

 

Piše: Faruk Vele

I mada su mediji vjerno zabilježili da su protekle tačno tri decenije od jednog u nizu masakra u glavnom gradu naše zemlje, nekako je ostalo u sjeni da se tog teškog 23. augusta 1992. godine ubijene tri kćerke i unučica hafiza Ismeta ef. Spahića. To je mnogima poznata velika tragedija u porodici dugogodišnjeg naibu-reisa i glavnog imama Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.

Govorio si hafize…

Meliha (1961.), Mahira (1966.) i Almasa (1971.) i Esma (7.) su stradale istovremeno, ostavljajući veliku ranu na srcu dobrog hafiza. Nešto ranije umrla je i hafizova supruga. Preselila je na Ahiret Božjom milošću, kako ne bi dočekala tragediju kavu srce mnogih roditelja ne bi izdržalo.

 

A hafiz Ismet ef. Spahić – govoreći snagom vjere i neopisivog dostojanstva, pa i prkosa, na dženazi svojih najmilijih veli:

“Govorio si, hafize, ne žalimo krv za odbranu napadnute nam domovine. Allah te stavio na iskušenje. Elhamdulillah”.

 

Zabilježio je ovo u “Oslobođenju” 1992. veliki bh. novinar Vlado Mrkić.

Pored članova porodice hafiza Ismeta ef. Spahića, stradali su još: Dženan Aljević, Mahir Ferhatović, Tarik Harba i Ismet Suljić.

Nema dana da se hafiz Spahić ne sjeti svoje djece. Posebno unučice Esme koja je imala tek sedam godina u trenutku pogibije.

Uči Fatihu i suru Ja'sin.

Autoru ovih redaka prije nekoliko godina će reći:

„Allah svoje robove iskušava na razne načine. I to one koji su mu dragi. Moje iskušenje bilo je znak da sam drag Allahu. Ja sam, fizički gledano, to iskušenje lahko prebrodio. A duhom smislu ja sam uvijek bio vezan za moju djecu. Ja se i danas sjećam njih, vezan sam za njih. Uvijek smo u duhovnom kontaktu. Kada čovjek ima vjeru u svome srcu, onda je svjestan da ovaj dunjalučki rastanak mora da dođe, danas ili sutra. I da ćemo se ako Bog da, ako budemo iskreni vjernici, ponovo susresti u Dženetu”.

Šehidska krv u temeljima Bosne

Prisjetio se tada i kur’anskih riječi:

“Kako kaže Kur'an: „Oni koji vjeruju, i ako ih u tome slijedi njihova porodica, mi ćemo ih sastaviti u Dženetu“. Kada je toga čovjek svjestan, onda zna da je smrt samo privremeni rastanak. Osim toga, nisam samo ja iskušavan. Allah je u to vrijeme kušao mnogo Bošnjaka. I zahvaljujući toj šehidskoj krvi, Bosna je i opstala. Da nije bilo njih, ne bi bilo Bosne. Zato mi šehide ne smijemo zaboraviti. Ne radi njih već radi nas. Jer je njihova krv temelj Bosne“, kazao je ef. Spahić.

Neka je rahmet ubijenim članovima porodice Spahić, ostalim stradalim u ulici Halači i svim nevino umorenim građanima Sarajeva.

Izvor:radiosarajevo.ba