Pet godina rada Dječije javne kuhinje: Uz djecu uzrasta od 6 do 16. godina nahrane se i gladni i siromašni roditelji

Navršilo se pet godina, otkako su Sarajka Selma Zukić i Mersudin Bečić u Lukavcu formirali udruženje altruista “Ruke prijateljstva” iz koga su iznjedrili projekat Dječije javne kuhinje.

Za ovako nešto, bilo je puno razloga, jer se u radničkom gradu osjetila potreba da se nahrane gladna djeca i njihovi roditelji u stanju socijalne potrebe. Kažu da je Dječija javna kuhinja, jedina ovakve vrste u regiji i potpuno je opravdala svoje postojanje.

Prodala stan

– U formiranju javne kuhinje, ja i Mersudin krenuli smo sa ledine, bez igdje ičega, odlučni da uspijemo u svom humanom projektu. Prvo smo bili pod kirijom, a onda sam ja prodala stan u Sarajevu i sagradila kuću u Lukavcu, koju sam bespatno dala udruženju na korištenje. Zahvaljujući dobrim ljudima, opstali smo sve ove godine i zahvalni kompaniji “Bingo” i vlasniku Senadu Džambiću, što nam je dao na korištenje hladnjaču za kurbansko meso, te peći za plin i ostalo za našu kuhinju. Hvala i firmama “Deling” i “Javuz”, MFS-Emmaus iz Doboj Istoka, hvala Gračanlijama i svima koji pomažu Dječiju javnu kuhinju u Lukavcu – kazala je prilikom naše posjete Selma Zukić, lokomotvina koja sa saradnicima vuče ovaj projekat, za koga je čula Evropa.

Veliki broj obroka

Činjenica da je danas sve više siromašnih ljudi koji se svakodnevo javljaju u ovu kuhinju, pa je dostignuta cifra od 365 korisnika, koje odabere Centar za socijani rad Lukavac, čninjenica da vrijedni kuhari Miralem Jukić i Admir Omerčić, dnevno pripreme i podijele 345 obroka i podatak da je za pet godina podijeljeno oko 2 miliona obroka, govori, koliko je ovaj projekat bio potreban.

Pred Dječijom javnom kuhinjom zatičemo roditelje djece koja se nalaze na spisku, jer djeca nisu u mogućnosti dolaziti po svoj obrok, pa to rade njihovi siromašni roditelji i na taj način i oni dobiju priliku za obrok.

– Hvala ovim ljudima što nam pripremaju kuhanje, rižu, grah, kupus, krompir sve sa mesom. Ja i surpuga bi bili gladni da nije njih – kažu Enesa i Berazed Ahmetašević.

Edin Beganović je došao po obrok svoga djeteta. Kaže ne radi nigdje, na birou je za zapošljavanje i preživaljava od ove kuhinje. Po obrok je došao i Muhamed Gigović.

Zahvala ljudima

– Nema penziju, jer mi je firma propala, supruga ne radi. Mogu samo reći, hvala ovim ljudima, što nas nahrane. Da njih nema, ja, supruga i kćerka bili bi gladni. Da ih Bog poživi.

Zukić kaže, da bi neko trebao dati odgovor, zbog čega Dječije javne kuhinje u Lukavcu, bar u svakma pomoći, nema u budžetu grada Lukavca i TK. Tvrdi da dok je ljudi dobre volje i donatora, Dječija javna kuhinja neće zatvoriti svoja vrata.

– Nama ne trebaju pare, nama treba hrana, ništa više. Ovi ljudi, oni su volonteri, oni rade dobro djelo i naši korisnici koje nahranimo, vjerujem, znat će ovo cijeniti.

Izvor:avaz.ba