Pet stvari koje trebate znati o konačnoj presudi Ratku Mladiću
Skoro punih 26 godina otkako je prvi put optužen u Hagu, Ratku Mladiću bit će izrečena konačna presuda za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Ovo je pet stvari koje trebate znati prije konačne presude u pretposljednjem suđenju koji će se odvijati u Haagu.
Posebne Covid-mjere
Izricanje presude je zakazano za 15 sati u zgradi Mehanizma u Hagu uz posebne mjere zbog pandemije izazvane koronavirusom. Za izricanje presude se akreditiralo oko 80 novinarskih ekipa, ali zbog mjera zaštite neće biti moguće praćenje iz galerije same sudnice, već isključivo iz lobbyja zgrade i šatora na ulazu u Mehanizam gdje će biti osiguran prijenos uz 30 minuta kašnjenja.
Predstavnici udruženja žrtava će presudu moći pratiti iz posebnih prostorija unutar samog Suda.
Mladića je u julu 1995. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) optužio za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, dok je u novembru iste godine optužnica proširena i uključivala je optužbe za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine koji se odnose na napad na Srebrenicu iz jula 1995, kao i uzimanje članova UN-ovih mirovnih snaga za taoce.
Od 1995. optužnica protiv Mladića je mijenjana četiri puta, a posljednji put je to Haško tužilaštvo uradilo u decembru 2011. kojom mu je na teret stavljeno 11 tačaka, odnosno genocid počinjen u Srebrenici, te u općinama Prijedor, Ključ, Sanski Most, Foča, Vlasenica i Kotor-Varoš, progone širom BiH, terorisanja građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Prvostepeno vijeće Tribunala u Hagu je 22. novembra 2017. Mladića osudilo na kaznu doživotnog zatvora nakon što je zaključeno da je kriv za deset od 11 tačaka optužnice za genocid u Srebrenici 1995, zločine protiv čovječnosti u 15 bh. općina, progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju, nehumana djela (prisilno premještanje), terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.
– Radnje optuženog u toj mjeri su doprinijele zločinima da oni bez njih ne bi bili počinjeni na taj način – rekao je predsjedavajući Sudskog vijeća Alphons Orie.
Sud je utvrdio da je on učestvovao u četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP), a cilj prvog je bio da se Muslimani i Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su Srbi polagali pravo, potom UZP-u koji je imao za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva putem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja.
Cilj trećeg UZP-a, kako je navedeno u presudi, bilo je eliminisanje Bošnjaka iz Srebrenice, dok je četvrti UZP imao za cilj da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede vazdušne napade na vojne ciljeve Srba.
Prema prvostepenoj presudi, Mladić je, napadom na Srebrenicu u julu 1995. rukovodio na terenu, lažno obećavajući zarobljenim Bošnjacima da će ići u razmjenu, neposredno prije nego što su bili upućeni na stratišta. Prema presudi, srpske snage su od 12. do 17. jula 1995. “sistematski pobile nekoliko hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka” na “raznim mjestima pogubljenja u općinama Srebrenica, Zvornik i Bratunac”.
Jedina tačka optužnice za koju Mladić nije proglašen krivim je ona za genocid u šest općina, a prilikom obrazlaganja tog dijela odluke je navedeno da iako je “veliki broj Bošnjaka i Hrvata ubijen ili su im nanijete teške povrede”, Vijeće je, međutim, zaključilo da oni nisu činili “značajan dio” tih etničkih grupa u općinama, te da, stoga, nije ispunjen taj uslov za krivično djelo genocida.
Tužilaštvo je dokazivalo genocidnu namjeru, a Odbrana da Mladić nije naredio zločine
Tokom suđenja Mladiću, koje je počelo u maju 2012. godine kada je Tužilaštvo dalo uvodne riječi, saslušano je 169 svjedoka Optužbe i 208 svjedoka Odbrane, u spis su uvedene i pisane izjave više od 300 svjedoka, a prihvaćeno je skoro 10.000 dokaznih predmeta.
Tužilaštvo je u završnoj riječi na suđenju Mladiću navelo da je u svim zločinima presudna bila “njegova ruka”, odnosno “zločinačka namjera da se Bošnjaci i Hrvati uklone sa teritorije na koju su Srbi polagali pravo”, a tužioci su ga opisali kao “gospodara života i smrti”.
Richard Butler, vojni vještak, tokom suđenja ocijenio je da Vujadin Popović, Ljubiša Beara i Zdravko Tolimir, koji su osuđeni na doživotne robije za genocid u Srebrenici, nisu mogli organizovati strijeljanje zarobljenika bez Mladićevog odobrenja.
Odbrana je negirala zločinačko udruženje tvrdeći da je rat izazvala težnja Stranke demokratske akcije (SDA) ka “unitarnoj islamskoj BiH sa muslimanskom dominacijom” od koje su se Srbi branili, te je ustvrdila da su Sarajevo, Srebrenica i druga mjesta, kao “branjeni gradovi”, bili legitimna vojna meta, kao i da Mladić “nikada nije naredio nijedan zločin” i da nije imao “genocidnu namjeru”, jer ne postoji njegovo pisano naređenje da se pobiju Bošnjaci.
Među Mladićevim svjedocima koji su tvrdili da su Bošnjaci i Hrvati dobrovoljno napuštali ratne zone bio je i sadašnji član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, a neki od svjedoka Odbrane su tvrdili da su Bošnjaci “dobrovoljno” odlazili u “sabirne centre” radi “zaštite”.
Tužioci i branioci su se složili da su Mladićeve snage u ljeto 1995. godine zarobile više od 200 pripadnika UNPROFOR-a, ali je Optužba dokazivala da su oni bili taoci, a Odbrana da su bili ratni zarobljenici.
Tužilaštvo u žalbama traži kazne za genocid u drugim općinama
Tužilaštvo je u najavi žalbe na presudu predložilo da Apelaciono vijeće proglasi Mladića krivim za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u općinama Foča, Kotor-Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica, odnosno za tačku optužnice po kojoj je oslobođen.
U žalbi Tužilaštvo navodi kako je pogrešan nalaz iz presude da “Mladić i drugi učesnici u UZP-u nisu dijelili genocidnu namjeru da unište Muslimane i Hrvate u tim općinama”, te traže da Apelaciono vijeće utvrdi da je na meti Mladićevih snaga bio “značajan dio” muslimanskog i hrvatskog stanovništva.
Također, tužioci žalbom traže da bude ispravljen zaključak iz prvostepene presude, za koji tvrde da je pogrešan, da Mladić nije imao genocidnu namjeru u tim općinama.
Mladićeva Odbrana je u najavi žalbe zatražila da, zbog niza pravnih i činjeničnih grešaka sudija, presuda kojom je osuđen na doživotni zatvor bude poništena, a on oslobođen, dok je alternativni prijedlog da mu bude ponovno suđeno.
Prema mišljenju Odbrane, Haški tribunal je pogriješio kada je u presudi Mladiću utvrdio da je postojao UZP čiji je on bio pripadnik, a branioci pobijaju i nalaz iz presude da su postojala zločinačka udruženja u Sarajevu i Srebrenici.
Branioci navode i da Mladić nije imao pravično suđenje zato što su njegova prava “grubo prekršena”, a žalba je izjavljena i na kaznu uz tvrdnju da sudije nisu u obzir uzele olakšavajuće okolnosti, dok se dio žalbe odnosi i na uzimanja za taoce pripadnika UNPROFOR-a u proljeće 1995. godine.
Izmjene Sudskog vijeća usporile završetak procesa
Međunarodni mehanizam za krivične sudove je u septembru 2018. prihvatio zahtjev Mladićeve Odbrane za izuzeće troje sudija iz žalbenog postupka zbog navodne pristrasnosti, odnosno sudije Theodora Merona te Carmela Agiusa i Daquna Liua.
Ovaj zahtjev Odbrane je prihvatio sudija Jean-Claude Antonetti, koji je u odluci naveo da troje sudija “djeluju pristrasno” s obzirom na to da su u ranijim predmetima u Hagu donosili određene zaključke koji se tiču Ratka Mladića. Antonetti je o ovom zahtjevu odlučivao nakon što se predsjednik MMKS-a Meron izuzeo iz odluke zbog toga što se podnesak odnosi i na njega.
Branioci su u podnescima citirali dijelove presuda koje su sudije Meron, Agius i Liu pisali, a u kojima su, prema mišljenju Odbrane, doneseni “neprihvatljivi zaključci koji se odnose na Mladića”.
Za Agiusa i Liua su u podnescima naveli da su bili članovi Vijeća i učestvovali u odlukama u nekim od predmeta za Srebrenicu za koje se sudilo u Haškom tribunalu, dok je za Merona napomenuto da je on predsjedavao vijećima koja su Radislava Krstića i Zdravka Tolimira osudila za genocid u Srebrenici, te da je u ovim odlukama navedeno da je Mladić “namjeravao da ubije bosanske muslimane”, kao i da je imao znanja o nezakonitim aktivnostima njegovih podređenih.
Haško tužilaštvo je potom zatražilo da se ova odluka preispita, ali je MMKS odbio njihov zahtjev, te je imenovano novo vijeće kojeg čine predsjedavajuća Prisca Matimba Nyambe, te sudije Aminatta Lois Runeni N’gum, Gberdao Gustave Kam, Seymour Panton i Elizabeth Ibanda-Nahamya.
Troje novih sudija koji su imenovani u Žalbeno vijeće u Mladićevom predmetu nisu imali ranije predmete koji se tiču Srebrenice.
Sutkinja Nyambe ranije je u Haagu donosila odluke kojima je osporavala genocid u Srebrenici.
Ona je u predmetu protiv bivšeg visokog oficira Vojske Republike Srpske Zdravka Tolimira imala izdvojeno mišljenje, kojim je dovodila u pitanje zaključke o njegovoj odgovornosti i generalno o karakteru zločina.
Odbrana je pokušala odgoditi izricanje presude
Mladićevi advokati tražili su da se izricanje presude odgodi s obzirom na to da ne mogu da prisustvuju objavi u Haagu. Kako je navedeno u podnesku koji su poslali Žalbenom vijeću, jedan od advokata Dragan Ivetić ne može da bude prisutan zbog bolesti, a Branko Lukić zato što mu to ne omogućava sam Mladić.
Mladić je tražio, kako je navela Odbrana, da u sudnici moraju prisustvovati obojica branilaca.
Nakon što je Žalbeno vijeće odbilo ovaj zahtjev Mladićeve odbrane, tražili su da umjesto njih izricanju prisustvuje pravna savjetnica Peta-Luiz Bagot.
Mladić je više puta tražio da se postupak odgodi zbog zdravstvenog stanja, kao i da ga se pusti na liječenje u Rusiju, ali je ovo više puta odbijano. Tokom izricanja prvostepene presude se također žalio na visok pritisak, nakon čega je uklonjen iz sudnice.