Sirijka ostala bez muža i djece pa otvorila školu za djecu bez roditelja u Idlibu
Nakon što je u zračnim napadima ruskih aviona izgubila muža i dvije kćerke, Sirijka Vaad el Tamir u Idlibu je otvorila školu u kojoj se brine za djecu bez roditelja i djecu sa posebnim potrebama.
Tamir je advokatica po profesiji, a gubitak porodice nagnao ju je da u mjestu Ihsim otvori sirotište koje je postalo utočište za sirijske mališane usred građanskog rata i neimaštine. U njenom obdaništu prva slova i znanja besplatno uče djeca bez roditelja, djeca s posebnim potrebama i djeca iz raseljeničkih porodica.
Tamir je bez muža ostala nakon zračnog napada u decembru 2015. godine, a potom je u sličnim napadima ubijeno dvoje od ukupno šestero njene djece.
– S mužem sam odlično živjela i formirali smo stabilnu porodicu. Muž mi je bio i najbolji prijatelj i djeca su bila veoma vezana za njega. Ruski avioni su ponovo bombardirali našu kuću i poginule su mi i dvije djevojčice. Sham je bila učenica gimnazije i poginula je dok je pisala zadaću. Još uvijek mi u glavi odzvanja ta bomba – kazala je Tamir.
Tamir se prisjetila tog zračnog napada i nije mogla suzdržati emocije i suze.
– Sjedili smo u stanu, odjednom smo osjetili da se zgrada trese i djeca su počela vrištati, ‘spasi me mama’. Trogodišnji Ahmed je bio zarobljen pod ruševinama, baš kao i ja. Nisam mogla da dišem, ali uspjela sam se izvući ispod tog zida. Prišla sam Ahmedu, a onda sam počela tražiti djevojčice Sham i Ramu. Vrištala sam, ali niko nije bio tu da me čuje – kazala je Tamir.
Zbog pogibije muža Tamir je već imala narušeno zdravlje, ali je nadljudskim naporima uspjela ispod ruševina izvući kćerku Ramu i sina Visama.
– Pod ruševinama su mi ostala još tri djeteta, tražila sam ih, a onda mi je kćerka rekla da je našla sestrine noge. Zaplakala sam, nisam ni znala da mi je kćerka pala sa šestog sprata. Pola sata kasnije stigla je i Civilna zaštita. Nedugo zatim prišao mi je jedan spasilac i dao providnu kesu sa stvarima moje dvije djevojčice. Znala sam šta to znači jer se isto do dogodilo i kad sam muža izgubila – kazala je Tamir.
Ona je dalje kazala da je nakon velike porodične tragedije odlučila da stane na noge i bori se za djecu koja su ostala s njom.
– Zato sam otvorila školu u kojoj su besplatno sva djeca čiji roditelji su stradali ili su zarobljeni. Otvorila sam jedno odjeljenje i za djecu s posebnim potrebama – kazala je Tamir čiji sin Visam je također dijete s posebnim potrebama.
Tamir je tužna što joj predstavnici lokalne zajednice nisu nikada otvorili vrata i ponudili pomoć te je pozvala humanitarne organizacije i dobrotvore da se pridruže i pomognu u brizi za djecu u Idlibu.
– Nisam mogla udovoljiti ni njihovoj želji za ljuljačke ili tobogane. Ova djeca su sretna i kada dobiju jedan obični balon. Pozivamo dobrotvore da doniraju igračke i pomognu ovoj djeci da zaborave tragedije koje su preživjeli – poručila je Tamir.