Sjećanje na Šukriju Pandžu: Tamo gdje još samo kosovi zvižduću

“I kap kiše, gle, na njemu:
to je suza trag,
pognula se i spustila
na nj poljubac blag.”

Danas se navršava 38 godina od smrti velikog bosanskohercegovačkog književnika Šukrije Pandže, koji je preminuo 30. maja 1984. godine u Sarajevu.

Šukrija Pandžo rođen 1910. godine u Ulogu kod Kalinovika, kako se često pominje, iste godine kada su rođena još dvojica naših velikih književnika, Mehmed Meša Selimović i Skender Kulenović.

Osnovno školovanje je završio u rodnom mjestu, učiteljsku školu u Mostaru, a književnost i francuski jezik studirao je na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu, te ga završava 1940. godine. Kao učitelj, potom kao nastavnik, radio je u raznim seoskim školama.

Po dolasku u Sarajevo također je najprije radio kao nastavnik. Negdje 1948. godine postao je urednik u Kulturnoj redakciji Radio – Sarajevo. Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH.
Jedan je od osnivača popularne humorističke emisije “Veselo veče”, kao i “Udruženja književnika BiH”. Dvostruki je dobitnik nagrade ovog udurženja.

Pisao je poeziju, prozu i dramske tekstove za djecu i odrasle.

Svojim djelima u periodu od kraja Drugog svjetskog rata do početka osamdesetih godina prošlog stoljeća Pandžo je dao ogroman doprinos bh. književnosti za djecu.

„On je bio pjesnik i pripovjedač za djecu, ali su njegove pjesme i priče rado čitali i odrasli. Poeziju je počeo pisati još kao srednjoškolac. Može se reći da je Pandžo zavičajni pisac i da se u njegovim djelima oslikava nostalgija za djetinjstvom. Njegova knjiga priča “Samo još kosovi zvižduću” kao obavezna osnovnoškolska lektira đacima nudi priče koje su u svijetu djetinjstva viđene očima učitelja, učenika i roditelja”, pisao je svojveremeno list “Oslobođenje”.

Djela: Pjesme (Svjetlost – Sarajevo, 1952.), Razgovori – Pjesme za djecu (Narodna prosvjeta – Sarajevo, 1954.), Ljudi smo – Pripovijetke (Džepna knjiga – Sarajevo, 1958.), Samo još kosovi zvižduću – Priče za djecu (Svjetlost – Sarajevo, 1961.), Bliže su postale zvijezde – Pjesme za djecu (Svjetlost – Sarajevo, 1965.), Iznad gore vjetri zbore – Pjesme za djecu (Svjetlost – Sarajevo, 1968.), Poezija – Izbor iz poezije (Veselin Masleša – Sarajevo, 1973.), Zeleni strah – Priče za djecu (Svjetlost – Sarajevo, 1975.), Na kraju puta – Pripovijetke (Svjetlost – Sarajevo, 1979.), Dobro mi došli – Pjesme za djecu (Svjetlost – Sarajevo, 1980.), List na puti – Pjesme za djecu (Svjetlost – Sarajevo, 2000.).

U povodu godišnjice smrti velikog književnika objavljujemo njegovu pjesmu „Spomenik“.

SPOMENIK

U ugao hoću da sjednem,
u sjeni oblaka što prijeti,
pod sunce da podnesem ruke
i tako ispratim dan.
U uglu hoću da bdijem,
da sanjam: zastaće vrijeme,
u oblacima kiše,
na zemlji radosti i vode
– kad niko neće da ode
i niko da dođe
U uglu hoću da čekam:
mjesece, godine, stoljeća,
spomenik sebi i suncu
do nekog vječnog proljeća

Izvor:Radiosarajevo.ba